Pametni grad

Pametni Zagreb

Fraza „pametni grad“ predstavlja viziju urbanog razvoja koja integrira suvremenu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju i „Internet stvari“ (gdje su gotovo svi uređaji vezani na Internet) u cilju boljeg upravljanja gradskom imovinom.

Pametni grad pomaže upravljanju lokalnim informacijskim sustavima, školama, prijevoznim sustavom, knjižnicama, bolnicama, energetskim postrojenjima, opskrbom vodom, upravljanjem otpadom i općenito raznim komunalnim uslugama u širem smislu.

Puno je toga – od osiguravanja optimalnog kretanja vozila hitne pomoći (pri čemu mreža semafora „zna“ gdje se vozilo kreće i osigurava mu zeleno svjetlo), do regulacije grijanja gradske toplane ovisno o vanjskim vremenskim uvjetima.

Neka opća definicija kaže kako je cilj izgradnje pametnog grada unaprijedili kvalitetu života korištenjem urbanih informacijskih sustava i tehnologije, povećanjem učinkovitosti usluga i ispunjavanjem potreba korisnika. Koristi se složena mreža senzora i sustava za praćenje u stvarnom vremenu, podaci se prikupljaju od uređaja i od građana (uključujući i „big data“ postupke) – potom obrađuju, analiziraju, te se informacije i znanja koriste za borbu protiv neučinkovitosti u sustavu.

Kao što znamo, svako od nas ima neku definiciju „kvalitete života“, koja kod svih nije ni približno slična. To će možda neke neopravdano i odbiti od same ideje „pametnog grada“, no ipak treba reći da se „pametni grad“ tiče primarno obavljanja onih funkcija gdje loše provođenje i lošu organizaciju svi osjećamo – ako je negdje zastoj, promet treba brzo preusmjeriti, ako su negdje kontejneri puni, treba ih isprazniti makar nije redovni termin, ako općenito bilo gdje postoji zastoj – bit je da se riješi odmah.

Aplikacije kojima se vode pametni gradovi razvijene su za poboljšanje urbanih tokova i ne manje značajno – kreiraju odgovore na izazove u stvarnom vremenu. Naravno to uključuje i brzu komunikaciju građana s upravom.

Što uopće ulazi u pametni grad? Što sve obuhvaća? Dok se neki drže tradicijskih komunalnih djelatnosti, drugdje nalazimo unutar opsega pametnog grada i čak urbane (gradske) vrtove, one u kojima građani uzgajaju povrće. U narednoj fazi tu će biti valjda i supermarketi s vertikalnim vrtovima koji će osiguravati svježe povrće bez potrebe dovoza. Nema neke opće granice što bi sve treba obuhvaćati, a što ne jedan pametni grad budućnosti.

Općenito, četiri su faktora koji  čine suvremeni pametni grad: primjena širokog spektra suvremenih, posebno računalnih tehnologija u zajednici; potom uporaba ICT-tehnologija u cilju promjene radnog i životnog okružja; ugradnja takvih ICT rješenja u sustave upravljanja lokalnom samoupravom, te praksa koja spaja ljude i tehnologiju u cilju daljnjeg razvoja inovacija.

Pametni grad nije grad samo pojedinaca, individua! Dosta se polaže na zajedničko odlučivanje o stvarima i temama koje bi trebale biti zajedničke građanima.

Iako je pametni grad daleko iznad pametnog vođenja prometa – možda su primjeri iz prometa najjednostavniji: ukoliko dođe do zastoja na gradskoj zaobilaznici (primjerice radi prometne nezgode) pametni grad će prijeći u drugi preprogramirani način rada semafora – koji uključuje velik broj tranzitnih vozila, koja sada umjesto zaobilaznicom prolaze centrom.

Pametni gradovi imaju naravno – pametnu mobilnost. Kao prvo, tu je ono klasično – dobar, brz i dostupan javni prijevoz. Ako nemate dobar javni prijevoz, ljudi su prisiljeni koristiti automobile. Dobar primjer je Zagreb – ukoliko ste izvan tramvajske zone, praktično ste prisiljeni koristiti automobil ako želite stići na ikakvu aktivnost.

Nadalje, pametni gradovi se dosta oslanjaju na ekološki biciklistički i pješački prijevoz (modele najma gradskog bicikla imamo i kod nas), međutim taj postupak nije uvijek primjenjiv – velike pješačke zone znaju postati „otoci“ koje onda korisnici poslovnih prostora napuštaju. To znamo i iz naše prakse – centri gdje se ne može doći automobilom, a nisu turistički atraktivni brzo se ispune praznim poslovnim prostorima gdje se samo vidi blijedi tekst „za zakup“ i broj telefona.

Neki gradovi uvode modele zvane carpooling i car sharing, uglavnom – potiču se građani da se voze po više osoba u jednom automobilu. Osiguravaju se parkinzi za vozila, odakle se može npr. jednim automobilom na posao u centar, ili se daju druge povlastice, tipa automobili s više od 3 osobe smiju voziti „žutim trakama“ za javni prijevoz. Ima i drugih jednostavnih rješenja – tipa besplatnih parkirališta tamo gdje počinje tračni gradski prijevoz ili gradska željeznica.

Kao što vidimo, iako neka od ovih rješenja mogu biti temeljena na IT-u (npr. aplikacije za mobilne telefone za carpooling), „pametni grad“ ne znači samo korištenje visoke tehnologije, već ponekad samo malo zdravog razuma u optimizaciji nekog procesa. Pametni grad je, recimo tako, općenito pametan, ne samo tehnološki!

Pojam pametni grad nije nabijanje tehnologije, već korištenje općenito pametnih ideja, makar ta ideja u realizaciji značila žutu boju za bojanje ceste i policajca koji povremeno nadzire da li trakom za više putnika voze oni koji su sami u automobilu.

Senzori će pri tome pratiti gužve, kako bi se semafori mogli dodatno prilagoditi, lokalni mediji će dobiti automatski kreiranu poruku s molbom vozačima da ne koriste određene prometnice, na Webu će se vidjeti gdje je promjena i koje su preporučene alternativne rute, a gradski prijevoznik će odmah biti obaviješten da u pogon stavi više vozila.

Slično će biti i kod promjene vremena (primjerice u Zagrebu je promet sasvim drugačiji kada je kiša, a signalizacija to ne prati na odgovarajući način). „Big data“ sustavi će cijelo vrijeme snimati podatke o prometu, gužvama i zagađenju – kako bi se za naredni sličan slučaj mogao razviti još bolji model.

Pametni grad se može koristiti za optimizaciju prometa – primjerice analizu opterećenja autobusnih linija kako bi se uvele nove i optimizirale postojeće. Onda se takav sustav linija može povezati s inteligentnim sustavom semafora. Sve je optimizirano tako da autobusu idu rutama „zelenog vala“! Koliko „zelenih valova“ danas imamo u Zagrebu?

Također, Zagrebu je, obzirom na opseg i popriličnu prometnu gužvu potrebno jedno rješenje koje je već prihvatila Barcelona. To je povezivanje sustava hitne medicinske pomoći s upravljanjem inteligentnim semaforima. Kada dođe poziv za hitnom intervencijom, sustav upravljanja semaforima dobiva rutu kojom će se kretati vozilo hitne medicinske pomoći te koristeći GPS informacije, dakle telemetriju samog vozila, stvara privremeni „zeleni val“ za to vozilo, omogućavajući mu brzo dostizanje cilja. Tehnološki danas to nije nikakav SF, potrebno je samo malo opreme, programiranja i naravno volje!

Kao što vidimo, iako neka od ovih rješenja mogu biti temeljena na IT-u (npr. aplikacije za mobilne telefone za carpooling), „pametni grad“ ne znači samo korištenje visoke tehnologije, već ponekad samo malo zdravog razuma u optimizaciji nekog procesa. Pametni grad je, recimo tako, općenito pametan, ne samo tehnološki!

Danas nešto preko pola svjetske populacije ima pristup Internetu – do 2020. to će biti negdje 2/3 čovječanstva, međutim već je nekih 15 milijardi različitih uređaja spojeno na Internet – broj će do 2020. narasti na nezamislivih 50 milijardi. To naravno nisu više samo klasični uređaji tipa računala, tableta i mobitela, već i primjerice parkirna mjesta, senzori temperature, semafori, pa i kante za smeće – imaju i one razloga dojaviti da ih treba isprazniti!

Zamislite model gdje „kanta“ javlja da ujutro vozilo dođe po nju – jer je prije roka puna. Mala tehnološka novina, no velik korak protiv doslovno urbanog smrada i ostavljanja smeća pokraj prepunog kontejnera. Vozač gradske komunalne firme će ujutro imati automatski izrađen raspored pražnjenja kanti optimalnom rutom – ne više prema unaprijed predviđenom rasporedu, već kako je negdje potrebno isprazniti kante – koje su uredno javile svoje stanje. Samo na jednom takvom komunalnom poslu tipa prikupljanja otpada uštede mogu biti ogromne. Građani Zagreba – kojima su nedavno reducirani termini prikupljanja otpada vjerojatno dobro znaju o čemu pričamo.

Sve to, svi ti uređaji, kreirati će ogromnu količinu podataka, koja se može obrađivati na razne načine i „učiti“ grad, tj. njegove automatizirane sustave boljem upravljanju. Koliko ste primjerice u velikom gradu tražili parking u centru? U novo doba – računalo automobila će vam reći gdje je prazno mjesto, ili još bolje, samo vas odvesti tamo.

Nisu svi aspekti pametnih gradova samo povezivanje tehnologije s tehnologijom – jedan od važnijih je e-upravljanje gradom. Prema UNESCO-ovoj definiciji, e-upravljanje znači korištenje ICT sektora s ciljem poboljšanja informiranja i pružanja javnih usluga, poticanja sudjelovanja građana u donošenju odluka i stvaranja odgovornije, transparentne i učinkovitije uprave. Nadalje, e-upravljanje uključuje nove stilove vođenja, rasprave, i politike ulaganja, nove načine sudjelovanja građana te općenito pružanja informacija i usluga.

E-upravljanje se smatra širim pojmom od e-vlade ili e-grada, jer teži za aktivnim uključivanjem građanstva, kako bi se izravno čule potrebe samih građana, ali time i ojačala njihova odgovornost.

Modeli e-upravljanja na neki način nas vraćaju na antičke modele upravljanja gradovima – gdje u istom sudjeluju svi građani, a ne samo predstavnici građana koje vidimo i čujemo svakih četiri godine na izborima. U pitanju je znači dvosmjeran proces – model gdje građani ne samo da imaju pravo vidjeti dokumente i prijedloge lokalne samouprave (npr. dnevni red gradske skupštine online) već i mogu davati svoje prijedloge, sudjelovati u raspravama, komunicirati sa svojim predstavnicima putem službenih kanala i slično.

Primjer za ovo je Amsterdam. „Amsterdam Smart City“ inicijativa koja je počela 2009. i trenutno uključuje oko 80 projekata u kojima zajednički sudjeluju lokalna vlast, gospodarstvo i građani ponajviše bavi smanjenjem prometa, očuvanjem energije i povećanjem javne sigurnosti (iako nema teškog kriminala, sitni kriminal tipa džeparenja je čest u takvom tipu turističkih gradova).

Zanimljivo je spomenuti kako se jako cijeni inicijativa samih građana, te se svake godine organizira „Amsterdam Smart City Challenge“ u kojem sami građani mogu dati prijedloge za unaprjeđenje gradskog života. Zašto tako nešto ne bi imali u Zagrebu? Zašto bi o razvoju odlučivala samo mala grupa profesionalnih političara, a ne stotine i tisuće građana?

Najbolja rješenja pametnih gradova danas nalaze se u Južnoj Koreji (većina stručnjaka iz ovog područja dolaze, zanimljivo ne iz Europe, već iz Indije, Južne Koreje i Kine). Kada govorimo o pametnom gradu, govorimo naravno i o optimizaciji gradske uprave.

Primjer koji želimo navesti je Korejski. Gangnam District jedan je od 25 distrikta koji čine Seul, a krenuo je razvojem pametnog grada – još 1995. godine. Tada je lansiran prvi projekt „elektroničke vlade“, a već 1997. imali su povezane sve gradske urede te mrežu javnih kioska gdje ste mogli primjerice platiti porez, do 1999. godine sustav je mogao elektronički voditi sve registracije, dozvole i ostalo što građanin može zatrebati od gradske uprave.

Cijeli sistem je stavljen na Web 2002. i do 2006. je već prikupljao 15% gradskih poreza online i izdao negdje dva milijuna dokumenata elektroničkim putem, webom ili i dalje online kioscima (sjetimo se – to je doba prije pametnih telefona!). Većina građana se registrirala na gradski web portal, koji omogućava elektroničke usluge, a zanimljivo da ih negdje pola putem e-pošte prati prijedloge promjena lokalnog zakonodavstva.

Ono što ćemo posebno navesti – u tih 10 godina automatizacija je omogućila smanjenje broja lokalnih službenika za jednu četvrtinu. Znate što je još tu odlično? Dinamika razvoja odgovara otprilike prirodnom odlasku ljudi (mirovina, drugi poslovi – što iznosi 3-4% godišnje). To znači da se pametni grad može uvoditi bez naglih rezova, davanja velikih otpremnina i prijevremenih mirovina – prirodan odliv broja radnika upravo je takav koliko se godišnje u jednom velikom sustavu može automatizacijom uštedjeti na radnoj snazi.

Pametni grad je onaj koji koristi suvremenu tehnologiju, ali i inovacije koje gotovo i nemaju veze s tehnologijom kako bi osigurao veću kvalitetu života svojih građana, kako bi se svi prometni i drugi procesi u gradu optimizirali, kao bi građani aktivno sudjelovali u gradskoj upravi i kako bi se u konačnici živjelo bolje i kvalitetnije.

Na što se konkretno svodi „gradska pamet“? U pitanju je uporaba informacijskih tehnologija u tri smjera:

  • Prvo, učinkovitija uporaba fizičke infrastrukture (ceste, pruge i slično) uz pomoć umjetne inteligencije i podatkovne analize, kako bi se uspostavio jako i zdravije gospodarsko, društveno i kulturno okružje.
  • Drugo, uključivanje stanovništava u odlučivanje o njihovom lokalnom razvoju i problemima, kroz modele otvorenih inovacija (svaki građanin može predložiti kakvu promjenu te e-participacije, tj. sudjelovanja u oblikovanju i donošenju odluka. Dakle e- uprava (ali dvosmjerna!) i mogućnost davanja prijedloga od strane građana su među preduvjetima, pametni grad nije samo „mehanicistički“ pojam!
  • Treće, tu je učenje, adaptiranje i inovacija – te brz i efikasan odgovor na promijenjene okolnosti, a i primjena takvih iskustava u budućnosti.