Učestalo postavljana pitanja

U javnosti se stalno provlače neistine oko moje imovine i imovine moje djece, te oko obnove kuća i infrastrukture u županjskoj posavini, pa bih htjela ovim putem demantirati sve što mi se pokušava imputirati.

U vrijeme kad je županjsku posavinu zadesilo puknuće nasipa, svi žitelji su pod hitno evakuirani. Poučeni tada nedavnim primjerima potresa u Italiji gdje se stanovništvo raselilo, a dio koji se zadržao još uvijek živi u kontejnerima, odlučili smo po hitnom postupku poduzeti nešto.

Donijeli smo zakon kojim smo definirali tko ima pravo na obnovu i raspisali javni poziv svim građevinskim tvrtkama za sanaciju terena i obnovu svih kuća. Rok za javljanje je bio pet dana. Morate biti svjesni da se svi radnici i sva mehanizacija za sanaciju i gradnju ne nalazi u Gunji ili okolnim mjestima, te je dovlačena iz ostatka Hrvatske. Također smo zadali iznimno kratki rok obnove kako bi sačuvali stanovništvo od raseljavanja ove već ionako raseljene regije.

Od pristiglih cijena, ministarstvo je odbacilo 25 posto najskupljih i 25 posto najjeftinijih, a zatim prosjek ponudilo izvođačima. Četvero ih nije pristalo. Da smo raspisali natječaj u rokovima prema zakonu o javnoj nabavi, zatim birali najjeftinijeg, čekali bismo rokove žalbe, ne bi obnova počela još mjesecima. Dali smo im korektne cijene i nismo htjeli da tvrtke propadnu kao nakon obnove u ratu. Ali zato smo im dali iznimno kratke rokove obnove, rade subotom i nedjeljom i platit će penale za svaki dan kašnjenja. Svjesna sam da su ugovorene cijene mogle biti niže, ali mi nismo imali mjesece za počinjanje s obnovom. Imali smo golem pritisak i na kraju je ona kvalitetno odrađena.
Obnovljena je cijela komunalna i prometna infrastruktura, sagrađeni su društveni dom, knjižnica, dječji vrtić, novi stadion, novo igralište i puno toga što Gunja nije niti imala prije poplava.
Sve kuće su napravljene po visokim tehnološkim standardima s energetskim certifikatom B.
Nakon mog odlaska s mjesta ministrice, novi ministar g.Kuščević je napravio internu istragu koja je pokazala da nije bilo nepravilnosti.

Stan u kojem živi moj sin je u vlasništvu moje obitelji od 1979. godine. Bio je prikazan u mojoj imovinskoj kartici 2013. i 2014. godine, a 2015. godine sam ga darovnim ugovorom prepisala na svog sina koji se sa svojom suprugom tamo preselio, dok smo se suprug i ja preselili u stan njegovih roditelja.

Kuća u Malinskoj je u vlasništvu roditelja mog supruga od 1975. godine i nije nikakva vila. Moja djeca su odrasla u toj kući, provodeći ljeta tamo. Svekar i svekrva su poklonili tu kuću šogorici, a stan u kojeg smo se suprug i ja preselili mom mužu.