Urbanizam i planiranje

3P - Pametno Prostorno Planiranje

Zagrebu je potreban zaokret u planiranju urbanog razvoja, od točkastih planerskih intervencija bez sagledavanja šire slike, prema integralnom i strateški dobro osmišljenom planiranju.

Vrijeme je da se potakne razvoj i uređenje desetljećima zanemarenih i preskočenih prostora u gradu, prije svega planiranjem i provedbom aktiviranja napuštenih prostora, ali i sustavnim uređivanjem postojećih kvartova i zanemarenih javnih prostora, s posebnim naglaskom na regeneraciji Donjega grada.

Urbanistički plan uređenja područja omeđenog ulicama Ljudevita Posavskog – Zavrtnicom – Branimirovom – Crvenog križa, vizualizacija

Oživljavanje napuštenih i zanemarenih gradskih prostora dalo bi novi impuls razvoju Grada i povoljno bi utjecalo na okolno područje (tzv. kontaktno područje).

Jedna od značajki dosadašnjeg upravljanja zagrebačkim prostorom je pasivno gospodarenje napuštenim i slabo korištenim nekretninama u vlasništvu Grada Zagreba. Svjedoci smo da je po pitanju regeneracije prostora poput Gredelja, Paromlina, Zagrepčanke ili Zagrebačkog velesajma učinjeno malo ili gotovo ništa. Čak i na lokacijama na kojima su započete određene pripreme i provedene urbanističke procedure, primjerice u slučaju bloka Badel kod Kvaternikovog trga, nije učinjen korak dalje prema realizaciji i kontroliranoj preobrazbi ove atraktivne gradske lokacije.

Uistinu su malobrojni primjeri realizirane preobrazbe napuštenih dijelova Grada.  Jedan od njih je nekadašnje područje Tvornice ulja uz Branimirovu ulicu, za koje sam kao tadašnja pročelnica Gradskog zavoda za prostorno planiranje inicirala i provela izradu Urbanističkog plana uređenja područja omeđenog ulicama Lj. Posavskog – Zavrtnicom – Branimirovom – Crvenog križa. Planom je predviđena kvalitativna i kvantitativna promjena slike ovog dijela Grada, sa stanovanjem kao osnovnom namjenom. Uz stambene prostore predviđeni su potrebni javni sadržaji, očuvanje visokog zelenila, uređenje postojećih drvoreda i nastavak sadnje, ali i uređenje nove zelene površine. Posebna je pažnja posvećena očuvanju i održivom novom korištenju spomenika industrijske arhitekture.

Upravo je u dijelu javnih sadržaja urbanistički plan ostao neizveden u godinama koje su slijedile; punih deset godina s preostalom zgradom Tvornice ulja nije se dogodio nikakav pomak, osim nekoliko obećanja, najprije o davanju na korištenje mladima nakon obnove zgrade, potom o davanju na korištenje Muzeju tolerancije. I dok su i jedna i druga mogućnost korištenja hvalevrijedne, realizacija zahtijeva više od obećanja – kvalitetnu organizaciju i operativnu provedbu.

Uistinu je važno istaknuti da se na gotovo svim napuštenim lokacijama nalazi zaštićena kulturna baština, uglavnom spomenici jedne rane industrijske epohe Zagreba, koja uz potpuno zanemarivanje i pasivno gospodarenje iz dana u dan sve više propada. Dugogodišnjim odgađanjem rješavanja problema, napuštene zgrade uslijed neodržavanja brzo postaju derutne ruševine. Ne provode se ni minimalne aktivnosti sanacije poput, primjerice, preventivnog saniranja urušenog krovišta Badelove destilerije ili sanacije krovišta i krovne odvodnje na zaštićenoj i napuštenoj Vojnoj bolnici u Vlaškoj ulici, a urušavanje Paromlina na najgori je mogući način ukazalo na propuste u takvom postupanju.

Derutno stanje napuštene Badelove destilerije u vlasništvu Grada Zagreba

Kvalitetna urbanistička priprema i jasno određeni ciljevi preobrazbe napuštenih lokacija osobito su značajni zbog korištenja novog mehanizma Europske unije za razdoblje 2014.-2020. – integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU), kroz koji se u navedenom razdoblju mogu financirati aktivnosti preobrazbe gradskog područja.

Mnogi napušteni prostori u Zagrebu opterećeni su neriješenim ili složenim vlasničkim pitanjima, što dodatno koči njihovo kvalitetno privođenje novoj namjeni. Ulagače iz privatnog sektora teže je motivirati za provedbu složenih postupaka preobrazbe koji uključuju rješavanje većinom neriješenih imovinsko-pravnih pitanja, vrlo često kompliciranije urbanističke procedure i dodatne troškove obnove zaštićenih zgrada ili uklanjanja neadekvatne gradnje. No, iskustva europskih gradova pokazuju da je raznim mjerama moguće stvoriti poticajnu ulagačku klimu.

Kompleks Gredelj
Prostor površine oko 13 hektara u budućnosti može biti prostor stanovanja i rada, ali i novo središte kulturnog života i zabave. Na području Gredelja, kao i na lokaciji Paromlina, trebaju se naći najznačajniji novi javni objekti, uz pažljivo promišljanje mogućnosti uvođenja novih sadržaja u spomenike industrijske arhitekture.
Temeljito treba vrednovati različite dosadašnje prijedloge za smještaj kongresnog centra i razmotriti mogućnost njegova smještaja upravo na Gredelju. Gredelj se nalazi na pješačkoj udaljenosti od najboljih zagrebačkih hotela, a Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski“ u blizini predstavlja komplementarni sadržaj u slučaju održavanja uistinu velikih skupova.

Kompleks Gredelj je zasigurno buduće suvremeno središte grada i riječ je o jednom od ključnih prostornih resursa Zagreba. Stoga je važno propitivati njegovu buduću ulogu u kontekstu Grada, ali i zabilježiti ono efemerno između dva različita oblika korištenja tog prostora. S obzirom na njegov do sada zatvoreni karakter, naglasak je i na približavanju građanima kroz afirmaciju naslijeđa TŽV Gredelj – industrijske baštine kompleksa, odnosno iskustva rada i proizvodnje u tom prostoru.

Cilj projekta je stoga potaknuti javni dijalog koji bi prethodio izradi programa budućeg natječaja i doprinio oblikovanju konzistentnog programa za uređenje kompleksa Gredelja, odnosno formuliranju razvojnog strateškog plana u interesu Grada i građana, čijim je novcem kompleks Gredelja 2006. kupljen.

Blizina gradskog središta odlika je nekih napuštenih lokacija u vlasništvu Grada Zagreba, prije svega Gredelja, Zagrepčanke, Badela. Sve su to lokacije na kojima je potrebno osmisliti optimalne mješovite načine budućeg korištenja, jer europske realizacije pokazuju da jednonamjenske intervencije (isključivo stambene, poslovne, javne) mogu donijeti kvalitetu oblikovanja urbanog prostora, ali intervencije koje osiguravaju različite načine korištenja donose veću živost novog gradskog kvarta i financijsku održivost. U maloj zemlji s ne pretjerano dobrim ekonomskim pokazateljima posebno moramo voditi računa o financijskom aspektu.

Kompleks Zagrepčanka
Prostor površine oko 10 hektara najviše može profitirati korištenjem prednosti svog položaja u neposrednoj blizini zagrebačkog „Cityja“ uz Radničku cestu i uz direktan prometni pravac prema novoj zračnoj luci.
Zagreb kao poslovno središte – u Zagrepčanki prije svega treba osigurati prostore za rad i sadržaje koji služe poslovnim ljudima – dobar poslovni hotel, prostore za rekreaciju i zabavu, prostore za inovativnu gastronomsku ponudu Zagreba.


Blok Badel
Međunarodnim javnim natječajem odabrano rješenje portugalskih arhitekata primjereno je rješenje koje je prepoznalo karakteristike i uklopilo se u tkivo Donjega grada. Posebno je uspješno riješen koncept uvlačenja javnoga života u blok.
Ovakav projekt treba znati organizirati i provesti.

Za novo urbanističko rješenje na lokaciji bloka Badel 2012. godine proveden je javni urbanističko-arhitektonski natječaj. Svrha i cilj natječaja je dobivanje kvalitetnog urbanističkog, oblikovnog, funkcionalnog i ekonomičnog rješenja koje će formirati novi moderan dio gradskog središta i doprinijeti vrijednosti šireg prostora, istovremeno podsjećajući na povijesni razvoj ovog prostora. U konačnici cilj natječaja je da prostor bloka postane novi čimbenik identiteta ovog dijela grada i središte odvijanja najznačajnijih poslovnih, turističko – ugostiteljskih i kulturno-umjetničkih događanja, ali i mjesto za kvalitetan život njegovih današnjih i budućih stanovnika. Sukladno natječaju, na kojem je pobijedio portugalski arhitektonski ured Pablo Pita Architects, javni i društveni sadržaj trebao bi činiti 13 posto bloka, 49 posto trebao bi se sastojati od stambenih, poslovnih i uslužnih sadržaja, dok bi 38 posto trebale činiti prometne i parkirališno-garažne površine.

Mladi Portugalci blok Badel zamislili su kao zelenu jezgru koja se sastoji od pješačkih prolaza s restoranima, trgovinama te kulturnim sadržajem, dok su postojeće povijesne građevine u bloku utvrđene i zaštićene konzervatorskom podlogom.

Zagrebački velesajam nije napušten prostor, ali je svakako nedovoljno kvalitetno korišten. Dijelom je to posljedica promjene koncepta sajmovanja na globalnoj razini (od velikih izložbi općeg tipa prema manjim specijaliziranim događanjima), a dijelom propuštanja prilika za uspostavu partnerstva sa značajnim europskim sajmovima, profiliranje i pozicioniranje.

Mi stariji sjećamo se Velesajma naše mladosti, ali vrijeme je da se  realno sagledaju sve činjenice i donesu racionalne odluke o korištenju ovoga prostora. Usporedba površine i prostornog koncepta Zagrebačkog velesajma i sajma u Beču pokazuje da bečki sajmeno-konvencijski centar na manjoj površini, fleksibilnom organizacijom i osiguranom „toplom vezom“ među svim prostorima udovoljava svim zahtjevima suvremenog sajmovanja.

Zagrebački velesajam
Prioritetna aktivnost je strateško pozicioniranje tvrtke, analiza stvarnih prostornih potreba i promjena prostornog koncepta u skladu s principima modernog sajmovanja. Možda je lokacija „novog Velesajma“ upravo u današnjem njegovom istočnom dijelu, u kontaktu s novim Centrom za edukaciju poduzetnika. Redukcijom sajmenog prostora na stvarne potrebe, po uzoru na referentne europske sajmove, otvara se mogućnost za uvođenje novih sadržaja u prostoru današnjeg Velesajma: poslovnih, edukacijskih, kulturnih, ugostiteljskih, rekreacijskih, uz očuvanje najatraktivnijih i najvrjednijih paviljona i urbane matrice iz prethodne faze, ali i uz stvaranje novih kvalitetnih javnih prostora.
Moguć je nastavak Sveučilišne aleje s južne strane Save, sve do Brodarskog instituta, uvođenjem novih znanstveno-istraživačkih sadržaja upravo na prostoru Velesajma, uz dobro pješačko i biciklističko povezivanje.

Danas na Velesajmu imamo niz napuštenih paviljona koji propadaju, dio se iznajmljuje kao skladišne hale ili prodajni prostori, a dio je pretvoren u objekte za rekreaciju što, među ostalim, ukazuje na nedostatne prostore za rekreaciju na razini cijeloga Grada.

Prostor Zagrebačkog velesajma zaštićen je od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture kao kulturno dobro i upisan u listu preventivno zaštićenih kulturnih dobara, dok su neki paviljoni posebno zaštićeni kao sastavni dijelovi građevnog fonda spomeničke vrijednosti.

 

Polazeći od činjenice da je Zagrebački velesajam bio pozornica na kojoj se ogledalo tadašnje stanje na arhitektonskoj sceni, potrebno ga je i u budućnosti promatrati  kao laboratorij za nove arhitektonske oblike i stajališta, ali i u kontekstu pokretača razvoja i novih prostornih vrijednosti Novog Zagreba:

  • izložbeno-sajamski prostor: polivalentne dvorane, poslovna zgrada, prostori povezani natkrivenom ili toplom vezom, podzemni/nadzemni parking, kvalitetan javni prostor;
  • kongresni centar: kongresna polivalentna dvorana (1–2), veći broj manjih dvorana i soba za sastanke, podzemna garaža;
  • hotelski kompleks: hoteli različitih kategorija (visoka i srednja kategorija), ugostiteljski sadržaji;
  • Media City (filmski TV i tonski studio – više prostora) — paviljon muzike (rock, jazz,…),veliki koncerti na otvorenom i u zatvorenom prostoru;
  • kazalište: paviljoni kao druga scena kazališta;
  • inovacije/tehnološki park: uredi, laboratoriji, zajedničke prezentacijske i društvene prostorije, startup-ovi, u sinergiji s drugim sadržajima mješovite namjene;
  • znanost i obrazovanje: visoke škole i fakulteti, znanstveni instituti, cjeloživotno obrazovanje i edukacija (nastavak sveučilišne osi);
  • poslovna, trgovačka i ugostiteljska namjena: poslovni sadržaji u višim etažama, a trgovačko-uslužni i kultura u prizemlju – gastro-centar;
  • sport i rekreacija: u dijelu postojećih paviljona zadržati sportske i rekreacijske sadržaje te planirati više manjih prostora za nove sportske sadržaje (diversifikacija sporta);
  • zabavni park: vezan uz tehnološka dostignuća ili sl. (Teslin park ili sl.).

 

Tema koju svi vole zaobilaziti je nikad dovršena Sveučilišna bolnica. Istina je da je mali broj političara spreman priznati da ona nikad neće biti privedena svojoj izvornoj namjeni. U očekivanju njenog dovršetka postojeće su se zagrebačke bolnice polako modernizirane prihvativši činjenicu da je trideset godina predugi rok za čekanje.

Riječ je velikom kompleksu i u kontekstu Grada Zagreba. U razdoblju od 1982. pa do 1992. trajala je izgradnja ovog kompleksa i dovršeno je oko 45 posto bolnice. 1985./1986. godine su ishođene sve potrebne dozvole. Svi radovi na konstrukciji su napravljeni 1986./1987. godine. Prostor ovog ogromnog kompleksa prostire se na više od 250.000 m2 površine, odnosno dužina cijelog kompleksa je oko 1,5 km, a na izgradnju je utrošeno preko 160 milijuna eura. Još od 1992., kada je gradnja prestala, gradske vlasti pričaju o dovršavanju ali to se još nije pokrenulo.

Sveučilišna bolnica
Snimanje stanja nedovršene građevine i utvrđivanje mogućnosti etapne sanacije i privođenja namjeni – zdravlje i skrb o građanima i dalje trebaju ostati glavni motiv.
U ovom prostoru svoje mjesto mogu naći pojedini gradski neadekvatno smješteni zdravstveni sadržaji, javne i privatne ustanove koje skrbe o starijima i nemoćnima.
Moguće je promišljati i zdravstveni turizam, uzimajući u obzir termalne vode na lokaciji i koncentraciju kvalitetnih liječnika u Zagrebu, a dio kompleksa mogu zauzeti i komercijalni sadržaji u cilju financijske održivosti ulaganja i korištenja.

Problem Sveučilišne bolnice potrebno je rješavati i riješiti u nekoliko koraka:

  • izvršiti stručni pregled građevinskih radova, odnosno provjeriti stanje konstrukcije (za očekivati je da je stanje konstrukcije u redu), ali ustanoviti i stanje svakog pojedinog objekta;
  • analizirati potrebe za javnim prostorima u Zagrebu te napraviti program za neke nove sadržaje i mogućnosti: bolnica/hotel/starački dom, uredi za potrebe državne uprave, kongresni centar/hotel. Naime riječ je o velikom potencijalu budući da je prostor komunalno opremljen – prometnica, izgrađena sva potrebna infrastruktura. S obzirom da je i okolni prostor izgrađen, novi potencijalni multifunkcionalni prostor je nova dodana vrijednost ovog dijela Grada Zagreba;
  • izraditi nova idejna rješenja sa prijedlozima za rekonstrukciju – dovršenje te izraditi financijske studije. U Zagreb su dolazile i delegacije stručnjaka iz Europe koji su pokušavale prezentirati neke nove ideje te se pregovaralo o dovršetku bolnice, za što je, prema nekim procjenama trebalo oko 260 milijuna eura, dok neke procjene govore i o 500 milijuna eura potrebnih za sanaciju. Ipak, dalje od procjena se nije došlo. U jednom trenutku se počelo pričati i o uređenju tehnološkog parka, ali i ta ideja je brzo zamrla, pa se počelo pričati i o gradnji terma Blato koje bi oživile to područje;
  • realno – cijeli kompleks je potrebno podijeliti u nekoliko faza. Svaka od faza treba biti funkcionalna cjelina, neovisna od drugih dijelova – mora moći samostalno funkcionirati;
  • konkretno, prva faza bi bio prostor za rehabilitaciju i edukaciju djece i mladih sa invaliditetom – odnosno prostor u koji bi se preselila specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, a druga faza prostor hospicija. Ukupno bi se za te dvije faze trebalo aktivirati oko 10.000 m2, a realna cijena privođenja namjeni, s obzirom na specifične uvjete i namjenu bi bila oko 1500 eura/m2.

Pojačani interes posjetitelja i turista za Zagreb rezultat je aktivnosti svih uključenih u turističke djelatnosti, ali i posljedica pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Zagreb prolazi renesansu „nove europske metropole koju treba doživjeti“, kakvu su desetljeće ranije prolazili gradovi poput Ljubljane, Budimpešte, Tallina ili Bratislave.

Novi duh donjogradskih dvorišta
Oživljavanjem donjogradskih dvorišta i skrivenih prolaza obnovom pročelja, vraćanjem trgovaca i obrtnika, poticanjem sadnje vegetacije, uređenjem partera i postavom urbane opreme, stvorit će se novi ambijenti koji pružaju više od povremenih manifestacija, nove točke na gradskim turističkim rutama koje treba otkriti.

Upravo taj pojačani turistički interes prilika je i poticaj za uređivanje grada kakvo su proveli i ranije navedeni gradovi, u suradnji s građanima i poduzetnicima.

Obnova pročelja, uređenje javnih i zelenih površina, kvalitetna biciklistička infrastruktura u Donjem gradu, ali i u drugim gradskim kvartovima, učinit će Grad prije svega ugodnim život, a takvi gradovi privlače i posjetitelje.

U planiranju provedbe ovako složenih projekata od posebnog su značaja:

  • određivanje prioriteta i vremenski plan aktivnosti – poznajući svoje kapacitete, potrebno je evidentirati napuštene i zanemarene lokacije i odrediti kojim će se redoslijedom pristupati regeneraciji Grada;
  • kvalitetno programiranje i priprema dokumentacije: određivanje budućih sadržaja prema stvarnim potrebama, ne zanemarujući javne potrebe, uz praćenje isplativosti ulaganja kroz određivanje optimalnog omjera javnih i komercijalnih sadržaja. Pronalaženje najkvalitetnijih urbanističkih i arhitektonskih rješenja instrumentom javnog natječaja;
  • partnerstvo s građanima i poslovnim sektorom: iskustvo europskih projekata regeneracije pokazuje da su uspješni oni koji su se odvijali uz sudjelovanje i podršku građana i u partnerstvu s poslovnim sektorom;
  • projektna organizacija provedbe: projektni tim privremeno se sastavlja od najkvalitetnijih stručnjaka iz gradske uprave i gradskih tvrtki raznih profila te eventualno potrebnih vanjskih stručnjaka i direktno odgovara gradonačelnici;
  • korištenje dostupnih mogućnosti financiranja urbanog razvoja iz fondova EU: sustavno praćenje mogućnosti financiranja i priprema i aplikacija projekata na natječaje.